Ispovijesti noturnog tipkaša

Večeras si umoran! I glas ti pišti kao zov pred parenje sibirskoga zeca. Tužan si i plače ti se. Možda zato što je Ninja Saga zaštopala i javlja neki error na prvom serveru; a možda i zato što si bio danas na svirci, takozvanom „koncertu manjeg obima“. Gadnu si pouku izvukao, žene ne vole nindže!

To si shvatio kada si vidio svog dobrog prijatelja bubnjara (Dino se zove i njegove grupe je svirka bila), kako odlazi u bekstejdž sa grupom djevojaka. Bilo ih je šest. Djelovale su kao da su natopljene alkoholom i siguran sam da su bile spremne na više sati neprekidnog orgijanja. Ne razumiješ kako je on, baš taj Dino, od kojeg si fizički veći i snažniji uspio da izvede to čudo. Iako znaš da je on po čitavom gradu bio na glasu kao „majstor bludnih radnji“ i „žigolo nove generacije“, opet ne shvataš kako...

Ti si čitavu svirku proveo na nogama, skakutajući i praveći se da znaš sve pjesme, ali si zapravo poznavao samo jednu, mada ni nju ne znaš potpuno. S tobom su bili tvoji vjerni podanici, također no-lajferi kao što si i ti, Muhammed zvani Brko i Eniz (kojeg inače zovemo Drizi, ali nećemo sad spominjati taj nadimak, jer je zbog određenih delikvencija i zločina na području MZ-e Hodžinac, u MUP-u Bosanska Krupa, raspisana potjernica za počiniocem, a jedini trag im je taj nadimak). Dakle, i oni su kao i ti prestojali čitavu svirku i smijali se tvojim nejasnim frazama i neukusnim šalama na njemačkom, za koje ste samo vi mislili da su smiješne.

Eto, jedino što si uspio primjetiti dvije djevojke, veoma zgodne i atraktivne i istinski lijepe u licu, ali nažalost, kao i uvijek, one nisu primijetile tebe. Možda jesu onaj put kad si ispuštao neartikulisane glasove iz svojih usta, s ciljem da Dininu pažnju usmjeriš ka sebi. Ali ni Dino nije reagovao, već je, kao i svaki iskusan muzičar, pazio na ritam i obratio pažnju na svoj instrument.

Tako, znači, ti stojiš u gužvi ispunjen ljutnjom i tugom, s tobom su dva luzera veći nego ti. Stojiš... Stojiš i jedva čekaš da svirka završi da ideš kući, jer kod kuće te čeka tvoj najbolji prijatelj kompjuter i prijateljica Ninja Saga. Ali ne znaš da će baš zapravo oni te i izdati, i da će te oni natjerati da napišeš ovu novu ispovijest.

Dragi ti (koji si zapravo JA, samo što te predstavljam ovako, da bi zvučalo impresivnije),

Ti što već dvije sedmice za redom posjećuješ rođendane i razne partije po kućama svojih prijatelja i bližnjih, jer znaš da tamo ima hrane, onoliko koliko ni u svojim najkreativnijim snovima nisi sanjao. Tamo gdje su torte i kolači, smoki, kikiriki, štapići i čips, kola, fanta, sprajt i razni drugi prehrambeni predmeti istinski način života, tu želiš da obitavaš! Želiš da gojiš svoje od sjedenja u fotelji zakržljalo tijelo, da se hraniš jer kod kuće te čeka hladan grah od juče', crvena tarhana  i tvrda sodom bikarbonom potkuhana pogača.

I jedi, jer što bi ti babo rek'o: „To je tvoja nafaka!“, ti to zaslužuješ! I pij koliko hoćeš, dok babo ne plaća – sve je u redu! Samo ne daj da te prijatelji „skuže“, jer polahko imam osjećaj da primjećuju tvoje mudre planove. Shvatili su oni zašto ćutiš, konsultovali su se oni oko toga. Rekao si im da ne želiš da pričaš o tome, da te nešto muči. A laž je to, i oni to znaju!

U posljednjih par dana shvatio si šta je tvoj životni poziv. Želiš da budeš nindža! Ti si se posvetio „Ninja Sagi“, da učiš tajne „jutsu“-e, da kupuješ weaponse, da dižeš levele. Ali u tvome komšiluku svi misle da si no-lajfer, da si grbava budala kratkog pogleda pred fletskrin monitorom. Kako ih nije sramota?! Ko nema života?! Pa ti imaš život, i to dosta zanimljiv, ti živiš duhom nindže, ti imaš i ljubimca (tzv. PET). Ti ga paziš, leveluješ, a on te podržava u borbi. Kako ih nije sramota?! Ti štitiš časnog Hokage Yudaija od neprijatelja, širiš i štitiš prosperitet svoga sela Fajr Viledža! Pa ti si slavni nindža Masamoto, 26-og levela, ti poznaješ tehnike zemlje i vatre, taijutsu-a i genjutsu-a, tvoj prosječni demedž iznosi 350, sa kritikalom čak i do 1000!

Pa kako ih nije sramota?! Još ti šalju poruke s ciljem da te natjeraju da poludiš. „Lajkaj, ako nisi već dosad J !“ ili „Možel' jedan lajk? J “, samo su neki od tih nemoralnih sadržaja. I ti, naravno, iz kurtoazije otvoriš link da lajkaš, kad ono grupa „Tjedni izbor najljepšeg šporeta“! Nemoguće! Pa je l' ta današnja omladina normalna?! Ti gubiš ovamo svoj život i healing scrollove za čast svoga sela, a oni biraju najljepši šporet. Neka ih je sram!

I dok sabahski ezan polazi kraju, na tvom prozoru budi se jutro. Ispred sivog monitora, nad izlizanom tastaturom, uspjevaš da sklopiš oči. Sanjaš opet rodjendane...

Hladno li je kad si u pidžami, na spratu nema grijanja, kuća ozidana kvadrom, u prizemlju se vatra davno ugasila. Ti gladan, umoran i k'o tele blejiš u taj šareni već sto puta pregledani Facebook. Sumorna tišina ispunjava tebe i u tri sata poslije ponoći smrznuti ćošak u koji si smjestio svoje lijeno tijelo i taj slabašni kompjuter sa Pentiumovim procesorom, sa svega bijednih 1.5 GHz. Prsti su ti hladni, smrznuti bolje reći. Samo jagodice odišu toplotom i žarom izlizane tastature.

Već tri dana jedeš rusku salatu i ostatke meze, komadiće loja sa mirišljive ovčije pastrme. Postavljaš si pitanja o brizi, gdje su ostali da te vide?

- Samo je Darija tu. I ona je poput tebe. Njen nastup traje od 12:00 pa do ezana sa munare džamije "Krupa II - centar". I njezine su oči crvene, prsti hladni (do duše, ne smrzava se toliko). Povremeno te ona samo zagrije brzom porukom na MSN-u: "Kredit, aaaaaaaa. Imash li?". I onda tebi nailazi mržnja. Ne shvaćaš. Kako mržnja? Tako malo, drago stvorenje, a ti je ipak mrziš!? Kako? Al' sve prodje i ti zaboraviš...

Nekad te je i Zyngin poker mogao usrećiti. Ali sada ti pucaš na visoko, imaš nove ideale. Tebi je sve to smiješno. Nagledao si se ti soba u kojim su se vrtili milioni, igr'o si ti i sa velikim igračima, ušao si im u štos. Sad je sve to nekako bijedno i jadno, odurni način prošloga života!

Kad sve sagledaš, možda i naletiš na neki novi fazon tipa: "Šta ti poručuje Tito?" ili Staljin il' Hitler, možda čak i rahmetli Toše Proeski. Ti ćeš, naravno, otvoriti da vidiš, jer vuče te znatiželja. A sekunda za sekundom, tvojim će kostima preovladavati reuma, razni tipovi nahlada  i upala, ali bitno je da si ti bio obavješten, da si pregledao svačiju sliku sa Nove godine, kako su pijančili, kako su jedan drugog lizali, da prostiš čak i nešto drugo.

Eh, da, to je bitno!